Godina ovoga groznog dogadaja je 1943.2 svjetski rat je u trajanju,a americka mornarica dobiva brojne gubitke i poraze u brojnim borbama.Amerika traži dragovoljce koji ce se boriti protiv njemaca u pomorskim bitkama.Oko 7000 dragovoljaca se prijavilo,a samo 100 njih ce biti primljeno.Jedan od dragovoljaca zvao se Rick te je jedini koji je cuo za užasni dogadaj koji se desio na brodu "Hunter"(Lovac).Nadao se da nece dobiti taj brod kao svoje ratno mjesto,ali on je baš išao na Hunter,koji je od 1939. godine u luci,ali sad nemaju izbora,pa Hunter se pokrece bez ikakvog straha i odgovornosti.Ono što se desilo 1939. u Hunteru je da su svi umrli zbog kapetana koji se htio dokazati svojoj ženi.Vozio je cijelu noc bez odmora,bez hrane i vode,bez nade.Legenda kaže da onaj tko plovi podrucjem u brodu koji se slupao da ce se kapetan Jack Shummeishell posaviti i reci da ploviš naprijed.Rick je bio praznovjeran pa je vjerovao da ce mu se kapetan obratiti.Kad je brod isplovio bila je noc,a na obzoru samo mjesec bez ikoga RIck je otišao ocistiti kabinu.U kabini je vidio sliku starog covijeka sa brkovima u bijelom kapetanavom odijelu.Rick je vjerovao da mu Jack Shummeishell daje znak da ce ga posjetiti.Brod je okrznut o greben,ali ogrebotina je postala pukotina,pa se brod poceo puniti vodom.Mornari su poceli bježati bez obzira što se dogodilo brodu i kapetanu.Rick je ostao zakljucan u kabini cija vrata imaju malene rupice kroz koje je voda pocela ulaziti.Nakon pola sata Ricku je voda bila do usta,a mornari su se utopili i njihova tijela su plutala na pucini.Odjednom Rick je cuo da netko kuca na njegova vrata(što je bilo nemoguce,jer je Rick ostao sam,a svi su se utopili.)Prvo je pomislio da je pomoc došla po njega,ali nisu se culi nikakvi zvukovi samo kucanje koje je bilo potpuno ravnodušno.Rick se poceo topiti u vodi,a vrata su se iznenada sama od sebe otvorila.Rick je pred sobom vidio kapetana Jacka Shummeishella koji mu je rekao:plovi naprijed!Rick je pao u nesvijest,a 1967. je pronaden brod i Rickovo mrtvo tijelo,a pored Ricka je bio natpis:Plovio je naprijed.Više nitko nije cuo pricu o kapetanovom duhu,ali jedan pilot je rekao da kad je vozio avion 1982. da je bio sigurno sam,a da je cuo necije korake.Pilot se utopio,a avion je pao na isto mjesto gdje se potopio Hunter 1942.

Godina zbivanja je 1980.Mjesto radnje je Transilvania.Nekoliko ljudi krenulo je na putovanje da snimi dokumentarni film o grofu Drakuli.Kad su došli u kucu uocili su neciji portret na zidu.Odjednom od nikuda pojavio se covjek u crnoj odjeci sa fenjerom u ruci.Covjek im je ponudio da prenoce kod njega dok snimaju i da nešto pojedu.Svi su prihvatili ponudu i otišli brzo na pocinak ostaviši kameru bez ikoga da je cuva.Iduci dan kamera je bila smrskana i uništena.Nezna se tko je to ucinio pa su išli kupiti novu kameru ne brinuci za prvu.Nova kamera je kratko radila(Cim su snimatelji ušli u dvorac gamera se ugasila i nije se htjela upaliti.Jedan od snimatelja se uplašio i htio je pobjeci,ali vrata se nisu htjela otvoriti.Gospodin u crnom im je rekao da je opasno hodati po noci pa je zatvorio vrata(A snimatelji su tek sad ušli).Rekao im je da odu u svoje sobe,ali da ne otvaraju ljubicasta vrata.Jedan od snimatelja je bio znatiželjan pa je htio provjeriti što se nalazi iza tih vrata.Kad je planirao otvoriti dolazio je covjek u crnom rekavši mu da se idalji i da se više ne približava vratima.Snimatelj se vratio u sobu i legao u svoj krevet i gledao u sliku covjeka.Iduci dan snimatelji su(Zbog 2 kamere) odlucili otici kuci,ali covjek im je prvo ponudio rucak,pa su snimatelji pristali.Snimatelj koji je htio vidjeti što se nalazi iza ljubicastih vrata lagao je da mora na wc da može otvoriti vrata.Kad je došao kod vrata bila su zakljucana,pa je pretraživao cijeli kat da nade kljuc,ali ga nije bilo.Drugi snimatelji su se poceli brinuti gdje je njihov prijatelj,ali covjek im je rekao da se ne brinu da i da ce se sigurno vratiti.Kad je snimatelj našao kljuc napokon je otvorio ona ljubicasta vrata,no cuo je dugacke i hladne korrake kako postaju glasniji i jasniji.Snimatelj je otkljucao vrata,naglo ih otvorio negledavši što se tamo nalazi pa odmah ude unutra i zakljuca vrata.Kad se okrenuo vidio je nešto užasno.Na podu su bila tijela mrtvih ljudi izbodenih do smrti.Snimatelj je przo istrcao van i dok je silazio niz stepenice naglo i iznenada je pao mrtav.Od tad nitko ne ulazi u tu kucu.

Godina zbivanja je 1956.Mjesto radnje je gradic bez ikakvih briga.Ljudi su imali sve što im je trebalo,a skoro nitko se nije nikad žalio.Taj gradic imao je predivna polja i prirodu koja nikome u gradu nije bila mrska,dapace priroda je glavna ljepota tog gradica,ali zbog jednog dogadaja kroz taj gradic nitko ne prolazi,dolazi ili ga cak spominje.Jedna od brojnih okolnjih šuma u sebi krije nešto što se gradani boje i izgovoriti,pa su odlucili da u tu šumu nitko ne smije uci.U gradu je bilo vrlo malo djece koja nisu ozbiljno shvacala taj problem nego su se samo bezbrižno igrala bez obzira gdje.Tako je cetvero djece(3 djecaka i jedna djevojcica po imenu Kelly)bilo nerazdvojno.Svaki dan su se igrali na polju i cesto bi zanemarili kišu,snjeg,vjetar,mrak i ostale elementarne nepogode.Nažalost svi kad se dobro zabavljaju bezbrižno idu poput muha bez glave bilo gdje,ali ovu djecu je to koštalo itekako.Kelly je oduvjek imala strah od vukova pogotovo zato jer joj je baka uvijek pricala crvenkapicu,tri prašcica i vuk i 7 kozlica prije spavanja,no na Kelly te price su imale negativan utjecaj i to je stvorilo paranoju.Kelly nije imala uobicajene djecije strahove(mrak,pauci,baba-Roga,Vještica itd.)vec jedino cega se bojala je vuk kojeg u tom mjestu nitko nije vidio vec 30 godina.Jednog dana Kelly je došla ljuta iz škole jer joj je nasavnica iz matematike dala 1,a znala je bar za 3,pa je Kelly bez mišljenja krenula u šetnju sa svoja 3 prijatelja.Kad su došli do šume mislili su se vratiti kuci,ali je Kelly bila toliko ljuta da je samo željela prošetati bez obzira gdje(totalno zaboravši strah od vuka).U šumi su se djeca brzo izgubila,ali nisu bili u panici pa su nastavili hodati u nadi da ce pronaci izlaz iz šume.Nakon mnogo hodanja vidjeli su kolibu usred šume(Kelly se odmah uplašila zbog price o crvenkapici i vuku),no decki su odlucili uci u kucu da vide što se tamo nalazi.Nije bilo sanducica za poštu(što je ocekivano za nekoga tko živi u šumi),ali ne bio otjerac za brisanje cipela(na otjeracu je pisalo:odlazite dok možete).Kelly je ostala vani cekajuci decke punih 20 minuta.Nakon nekog vremena pojavio se lovac koji je pitao Kelly što radi sama u šumi(Kelly se opet prisjetila crvenkapice).Kelly i lovac su ušli u kucu da potraže decke,ali decki su bili izgriženi i izgrebani,a na zidu je bio otisak ogromne ogrebotine koju nije mogla naciniti ni jedna normalna životinja.Kelly je pocela plakati,a lovac joj je rekao da brzo odu van i pronadu izlaz(i lovac se slucajno izgubio u šumi).Kad su izašli iz kuce culi su režanje neke divlje životinje i Kelly je vidjela ogromnu sjenu neke ogromne zvjeri.Kelly je pala u nesvijest,a lovac je(noseci Kelly)otrcao daleko.Kad se lovac umorio osjetio je neciji dah,ali nikoga nije bilo pa je lovac napokon izašao iz šume i kad se Kelly probudila nije se nicega sjecala osim one sjene.

Ova prica pocinje 1946. godine u Siromašnraom selcetu u Sjevernoj Americi.Mnogo ljudi je bilo siromašno zbog rata i sama povijest sela nije baš Opjevana.Oko 12.0000 ljudi je išlo na prisilni rad za bijednu placu od 5$ na dan.Nakon nekog vremena bi se moglo skupiti novca da seljani odmah ne potroše placu na pice i prekopotreban obrok.Više od 1500 ljudi bi umrlo na radu zbog jakog sunca i neprestanih udaraca lopatom i ostalim alatom da bi radnici bili brži i efikasniji.Ljudi koji nisu htjeli ici raditi ili pomoci u radu bili bi ubijeni,pa su svi bez obzira na godine,nacionalnost,vjeru i pomocne veze morali ici na radove.Kad bi radnik došao do rudnika ili neke druge destinacije za rad prvo mora ispuniti formular(opet prisilno)da ce raditi bez odredenog vremena,da si sam odgovoran za sve što ti se dogodi,i da ceš raditi za 5$ na dan.Oni koji nisu htijeli popuniti papire doživjeli bi istu sudbinu kao i oni koji nisu htjeli ici,pa nemaju baš puno izbora.Jedan od prisilnih radnika zvao se Chris Montier koji je uvijek bio poslan u najtamnije dijelove rudnika te je prvi dobio ideju da se suprostavi Ljudima koji ga tjeraju za rad nakon kojeg dobije samo jadni obrok(Cijena pristojnog obroka je 15$ po osobi+ pice 7$)
Montier je prvi na naredbu:Idi u rudnik i kopaj dok ne pronadeš nešto što bi mi moglo pomoci.Zbog odbijanja naredbe poslan je na kazneni sud na kojem su ga(Kao i sve druge)osudili na smrt.Navecer Chris je odveden u (malo)neobican zatvor(u rudnik koji je zatvoren 1922 zbog smrti 90 rudara,a razlog smrti nepoznat).Na ulaz su stavili veliku plocu napravljenu od željeza te je zakucano 7 dasaka da Zatvorenik(nekako) nebi otvorio vrata i pobjegao u drugi grad,državu itd.Chris se nije bojao da ce ga vojnici ubiti koliko se bojao da ce ga ubiti isto što je ubilo ogroman broj rudara prije 20-ak godina.Navecer bi cuo cudne zvukove te nešto poput nekakvog šaptanja,ali Chris je mislio samo da polagano skrece s pameti.Nakon nekog vremena Chris je pronašao stare krampove prljave od ugljena što nije neobicno buduci da je rudnik bio pun ugljena.No što je pronašao zakopano ispod skoro poka kile pijeska je bilo užasno.U pijesku se nalazila ljutska lubanja i odmah pored nje kramp zamrljan kapljicama crvene tekucine životne važnosti(ili krv).Kad su policajci maknuli plocu sa ulaza da pronadu Chrisa i da ga streljaju naden je mrtav,a razlog smrti...NEPOZNAT.Ljecnik je(kako bi udovoljijo policajcima)rekao da je umro od straha.Nakon 2 tjedna policajci su odlucili srušiti rudnik,a kad su došli do pijeska sa zakopanom lubanjom i krampom,nicega nije bilo,osim ceduljice na kojoj piše:Macco Mochha 1890.-1922.Ništa zastrašujuce,ali policajci su culi isti onaj cudan zvuk te su vidjeli kostur covjeka bez glave u rudarskoj odjeci,a na ceduljici piše Macco Mochha.Policajci su se uplašili što mu se desilo pa su pobjegli.No vrata su bila zapecacenja,a na vratima je bila slika covjeka u rudarskoj odjeci,a na ceduljici piše Macco Mochha.Rudnik je opet otvoren,a policajci su nadeni mrtvi.Kad je bio sljedeci prisilni rad dobrovoljno se prijavio covjek star oko 30 godina,ali dok je ispunjavao formular i kad su ga pitali kako se zove on im je rekao:Macco Mochha,i da je roden 1890.,a da je umro 1922.Nisu mu vjerovali,ali su ga pustili da radi.Nakon što je rad završio svi radnici su umrli,a radnik koji se je prestavio imenom:Macco Mochha nije više viden.

Još jedna priča iz one iste knjige:
Australski urođenici imaju mnogo priča o vodenom čudovištu zvanom Bunyip.Živi u
močvarama,mrtvim kanalima te drugim vodama stajaćicama i većinom se drži po strani ako ga se pušta na miru.Međutim ne treba ga uznemiravati,pogotovo ako štiti svoje mlado.Ima moć da uzburka vodu tako da prekrije čak i vrhove drveća i planina.
Sustet sa Bunyipom:
Čovjek iz plemena Žaba lovio je u laguni dok je njegov sin čekao na obali.Iznenada bunyip je izronio iz vode i zgrabio dječaka svojim dugim rukama.svakog dana čovjek se vraćao i postavljao mamce od žaba kako bi uhvatio Bunyipa.Jedne noći Bunyip pojavio i čovjek je ugledao svog sina koji je očito bio začaran.Pokušao je dohvatiti sina,no i sam je bio uhvaćen.nakon dugo vremena digla se velika oluja koja je razbila čaroliju i odonda pleme više nikad nije ozlijedilo žabe koje su pomogle u hvatanju Bunyipa u stupicu

Evo jedna priča koju sam pročitao u jednoj knjizi:
Tokom 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća ta je zvijer mnogo puta viđena kako se šulja po grmlju u potrazi za mesom.Većina ljudi opisuje ju kao veliko,snažno,teško i dlakavo .Ne slažu se uvijek oko toga na što ih ta zvijer najviše podsjeća.jedno je međutim,izvjesno-zvijer ne jede ljude.Filmaši su je prikazali kao opakije biće koje terorizira ljude i proždire ih,no u stvarnosti bi ono prije pobjeglo nego napalo čovjeka.
Susret sa Zvijeri:
Jedan čovjek koji je vidio zvijer radio je u noćnoj smijeni:čistio je cestu od lešina životinja koje su pregazili automobili.Dok je sjedio uz cestu u svom kamionetu ispunjavajući papire,kamionet se počeo tresti .Čovjek je u retrovizoru opazio veliku,dlakavu zvijer.Stajala je na dvije noge i izvlačila mrtvog jelena iz stražnjeg djela kamioneta .Uplašen,čovjek se brzo odvezao .kad se vratio natrag,svega pet minuta kasnije,ni zvijeri ni jelena više nije bilo.